koraj kao raj
korajsko sirce u americi
japanska delegacija u "Beharu"
japanska delegacija u "Beharu"
ISTORIJSKI IZVORI O NASTANKU KORAJA
Koraj, kako mu I sam naziv kaze divno I pitomo mjesto koje ocarava svojim preordain ljepotama I polozajem lezi na prelomu ravne Posavine i kanji ogranaka Majevice prema sjeveru, sjeveroistocno od Tuzle, na putnom pravcu Tuzla - Celic - Koraj - Ugljevik - Bijeljina na nadmorskoj visini od 234 m/n, udaljeno od Tuzle 42, a od Brckog 25 km I Bijeljine 35 km.
Naselje Koraj je nastanjeno od praistorije do dana danasnjeg. Na lokalitetu Varos istrazeno je praistorijsko naselje vincanske neolitske grupe koje je bilo nastanjeno kroz citav srednji I mladi neolit. Ostaci grada, samostana,groblja I drugih objekata nalaze se na raznim mjestima u Koraju.
Dolaskom Turaka u ove krajeve krajem 15-og vijeka, zatekli su utvrdenja koja su, u stvari, predstavljala granicu prema Ugarskoj i Panonskoj niziji koja se prostirala i preko Save u Bosansku Posavinu. Zbog toga je ovu granicu nascence odredivano niz utvrdenih grad ova juzno od Save, izmedu rijeka Bosne i Drine, rasporedenih posljednjim bronchia Majevice prema sjeveru, odnosno padinama koje prolaze u plodnu posavsku ravnicu. Uocljive su dvije paralelne linije takvih utvrdenja, i to:
a) sjevernija: Dodorgrad, Gradacac i Koraj,
b)juznija: Dodorgrad, Sokograd, Srebrenik i Teocak.
Korajski grad se spominje u srednjovjekovnim i kasnijim istorijskim izvorima, a jos i danas su vidljivi njegovi ostatci. Vec je poznato da je u doba bosanske drzave u XV vijeku postojala Zupa Koraj koja se prostirala od Majevice sve do save i Drine. U njoj je bilo dosta vecih i manjih naselja, medu kojima Brcko i Bijeljina, utvrdenih gradova, franjevackih samostana. Sam Koraj je bio veci centar, imao je i utvrdeni grad,svoju crkvu, odnosno franjevacki samostan koji se zvao "Coventus S.Mariae in campo", sto ce reci samiostan Svete Marije. Ostatci grada,samostana, groblja i drugih objekata nalaze se na raznim mjestima u Koraju: na Crkvistu i na Zidini, u Igristu i Varosi, na Mramorju, Vukovcu, Stanasniku. O tome su u vise navrata pisali mnogi nasi istoricari medu kojimja ucitelj Alija Catic, ciji tekst iz 1901. godine "Biljeske o Koraju i Tutnjevcu" objavljujemo u ovoj knjizi, zatim dr Adem Handzic, profesori Alojz Benac, Marko Vego i drugi.
Neka nalzista u Koraju po ocjeni istoricara,potvrduju da Koraj ide u red najznacajnih neolitskih naselja u sjevernoj Boosni. "Zanacaj Koraja iz predturskog doba, istice dr A. Handzic u svojoj studiji "Postanak i razvitak Bijeljine u XVI vijeku",potvrduju donekle i prvi turski popisi ovog podrucja. Iz njih se vidi da je korajski godisnji sajam bio sve do 1580. godine dolazilo i stanovnistvo Bijeljinske nahije gdje je takvog sajma nije bilo'. Po svim nalazima i procjenama istoricara, Koraj je u staro vrijeme bijo znacajniji centar od Brckog i Bijeljine.
Dolaskom Turaka u ove krajeve oko 1520. godine Korajska zupa se pretvara u Nahiju Koraj koja se prostire zapadno od Bijeljine i Bjeljinske nahije, niz obronke Majevice do Save.Korajskoj nahiji pripadalo je naselje i tvrdava Brcko i jos 14 sela i jedna naseljena mezra(prema popisu 1533.godine ),i to: Korenita, Skakava, Pcelic (Celic), Rakic, Labska ili Dedakovo, Brezik, Ljutica, Hrgovi, Hmeljin, Zaton, te mezre Ostojno sa ukupno 264 kuce i 38 mudzereda. Uskoro je nastalo jos nekoliko naselja -Bilajici, Magnojevici, Cadavica, Suho Polje i druga.
Korajska nahija je u pocetku sve do osme decenije XVI stoljeca, pripadala Zvornickom kadiluku, a od 1572.godine zajedno sa Nahijom Teocak pripadala Kadiluku Bijeljina, koja se pod nazivom Cetvrtkoviste (po svojim sajmovima cetvrtkom) krajem XVI i u XVII vijeku brze razvija. Iz Koraja Turci prenose sajam u Bjeljinu, osnivaju tamo kadiluk i tako Cetvrtkoviste postaje kasaba. Nekoliko spahija imalo je 1711.godine u Koraju svoje timare: Bilovic 22.700, Ahmed 15.900, Ibrahim 7.000, Mustafa 7.070 i Mahmud 6.000 akci. Samo naselje Koraj postaje sve vise centar trgovine i zanatstva i adminisistrativno sjediste tog podrucja.
Iz turskih popisa se takiode vidi da je Korajski sajam bio znacajan za okolne nahije gdje je dolazilo stanovnistvo bjeljenske i drugih susjednih nahija kod kojih takvog sajma nije bilo.
U sve tri velike mahale dominirale su tri dzamije (sa mektebima), od kojih je najstarija bila dzamija u Donjoj (Sejfic) mahali, za koju je kako to narodna prica kazuje (a koju je "priopcio" i ucitelj Alija Catic 1901.godine u "Glasniku Zemaljskog muzeja BiH"),temelje udari licno sultan Fatih Mehmed Han II pri osvajanju ovih nasih krajeva pocetkom XVI vijeka.
Ova Atik-dzamija imala je kasnije je kasnije i svoju medresu u kojoj su se skolovali vjerski sluzbenici za cjeli ovaj kraj. Za njeno trajno izdrzavanje sultan je odredio cjeli dohodak tadasnjeg sela Tobut i Vucjak u Zvornickoj i Bjeljinskoj nahiji. Prema kazivanju narodnog muderisa i najuglednijeg mjestanina s kraja proslog i pocetkom ovog stoljeca MulaOsmana Zenunovica (a Zenunovici su od pamtivjeka do skorih dana bili jedini imami ove dzamije), o ustolicenju i izdrzavanju Atik-dzamije u Sejfic-mahali, postojala je posebna povelja (berat) sultan Fatiha, po cijoj je odredbi neki Dajanili Mustafa upravljao dzamijskim dohotkom.
On je uz tu dzamiju podigao i svoj dvorac (ciji temelji i danas postoje), a nedaleko od dzamije i svoga dvorca izgradi jednu veliku cesmu sa tri cijevi, koju narod , po njegovom imenu i zahvalnosti, prozva "Dajankusa". I danas se tako zove, i to je najjaca i najljepsa ziva voda u Koraju.
Odlomak iz knjige "Koraj Tradicija Tragedija" Tuzla 1996. godin
Autori knjige : Alija Hamzic, Jorgovan Begic. (posted by Zike)