***** Biljeske o Koraju ****
Priopcio
Alija Catic, ucitelj
--"Na zapadnoj strani od varosi Bijeljine, u udaljini od 33 km uz cestu, koja vodi iz Bjeljine u D.Tuzlu, pitomo mjestance Koraj. Ono je polozeno na prelomu ravne Posavine i najkrajnjih ogranaka planine Majevice, zvanih zutavka, Osoje i Tociljevac. Koraj ima oko 400 kuca i nesto vise od 2000 zitelja,samijeh Muslimanima.
Opcinskom podrucju njegovom pripadaju jos i sela: Bobetino brdo,Puskovac i Tetima sa ziteljstvom istocno-pravoslavne vjere.Koraj lezi upravo u sredini recena tri sela, te je kao oro vrh timora razastro krila na dva brezuljka, sto ih djeli Parlauski potok.Istocno je brezuljak zove se Galata(Kalat) gdje su kuce starih porodica Konjica i Tankica,Zapadni brezuljak visi je od Galate,brojnijih po kucama i zivlju po svojoj carsiji, ali je Galata(Kalat) po narodnom misljenju otmenija i polozajem krasnija.O Galati(Kalatu) prica narod ovo:
Kad je sultan Fatih Mehmed han II pri osvajanju nase domovine u godini 1463. sa svojom pratnjom prolazio ovim krajevima,ukonaci se na zapadnom brezuljku, s kog je veoma krasan pogled na Galatu i na nepreglednu posavacku ravnicu daleko onamo preko tihe Save sve do Fruske gore,koja se gledaocu pricinja na dalekom obzorju kao hrpa gustih,tmurnih oblaka. Mehmed, ocaran ovim prirodnim krasotama,rece u svojem zanosu, da je to mjestance "ko raj",te od tada nazva se ovo mjesto tim imenom. Uocivsi pak sultan spram sebe onaj istocni brezuljak, upozori prisutne da taj brezuljak mnogo lici na njegovu stambolsku Galatu,te je narod zbog toga i danas "Galata"(Kalat) zove.Narod prica dalje da je sultan vlastitom rukom polozio temelj Atik dzamije u Donjoj Mahali i da je za njeno trajno uzdrzavanje odredio svekolike dohotke danasnjeg sela Tobuta (kotor Zvornik) i Vucjaka (kotor Bijeljina).ovim je dohodkom Atik dzamija gospodavala sve doi nazad 200. godina, na ime sve dok je nije poharao pozar.
*******************************************************************Objavljeno u Glasniku Zemaljskog Muzeja Sarajevo
1901.godine, sveska XIII, str. 443-449
*******************************************************************
Mula Osmana Zenunovica izgorila je tada povelja (berat), izadana po sultanu Fatihu. U prvo doba upravljao je dzamijskim dohotkom po sultanovoj odredbi neki Dajanli Mustafa, pratioc sultanove vojske,koji je pored tik dzamije sebi sagradio dvorac, od kog se temelja i sada razabiru. Po ovom Dajanli Mustafi prozvano je vrelo, udaljeno od dzamije kakvih 100m, imenom "Dajankusa",a narod veli da je voda iz ovog vrela najbolja i najzdravija u citavoj okolici.
Pricao mi je starac Serif Begic,koji na svojim matorim ledima nosi vise od stotinu godina, kako je slusao od svog djeda i ostalih stogodisnjih pamtilaca, da je Koraj bir vaktile prednjacio svim mjestima u ovom kutu Posavine. Njegovoj se sili - veli on - do tada ponizivahu varosi Bijeljina i Brcko, koje su u davnini bile nepoznata sela sa nekoliko koliba.
Na istocnoj strani od spomenute Galate uzdize se tik uz javnu cestu brezuljak koji se u pravcu od istoka k zapaduproduljuje u obliku nasipa. Ovaj brezuljak zove narod "Crkviste" i prica za nj, da je na njemu u stara vremena bila crkva ciji su temelji zaronili u zemlju. Kad se je pvih godina iza okupacije prosjecala cesta, iskopavali su robotaci mnoge ljudske kosture, ali na zalost nikom tada nije palo na um, da te kosture pricuva i da pretrazi, nije li uz ljudske kosti bilo kakvih starina.
Odmah ispod ovog Crkvista sirii se u prisoju u sjeveru zirat Mehage Begica iz Koraja, zvan "Varos". Narod prica da su u davna vremena ovuda nizale kuca uz kucu. I danas se pocesto pri oranju i kopanju nade na tom zemljistu po koja citava cigla neobicna kvadraticna oblika. Negdje prije 20 godina nasao je na ovoj oranici Omer Konjic mali model konja od bronka, ali ga je zagubio, jer nije znao da taj predmet ima svoju vrijednost.
Raspitivajuci dalje o recenom "Crkvistu" pripovjedao mi je tutnjevacki paroh g.Dzorde Jovanovic ovo: Na Crkvistu bila je nekada crkva, koja po bozijoj Providnosti pobjeze u Srbiju, ali je njena casna trpeza ostala ostala u gornjem zabrdanskom groblju, gdje je i danas. Trpeza je ravno izbrusena ploca koja ima u sredini izdubljenu lokvicu nalije se mrvicak vode, te ju svestenik blagosiva nedeljom, ili kojom lokalnom svetkovinom, Blagoslovljenom vodicom narod se umiva poradi zdravlja.Ako slucajno nema svestenika, narod ce se i sam uz ovu trpezu molit.
Od ovog "Crkvista" povlaci se u daljinu od kakvih tri kilometra prema zapadu dosta uzana kaldrmisana cesta sve do"Zidine"kraj "Stjepanovica vode". Narod veli za tu cestu, da je gradise "Kauri".
Recene "Zidine" leze uz hrastik Emina Begica i nesumljivo su stanci neke davnasnje gradevine, jer se jasno raspoznaju temelji zidova, a po svuda se nahode komadi otesanog kamenja(sedre). Po pristancima reda se staro nadgrobno kamenje u obliku cetvero uglastih stecaka. Drugo je groblje u starom sljiviku Huske Salihovica tri cetvrt sata od Zidine. Narod zove to mjesto Mramorje - Vukovac. Tu su nadgrobni kamenovi mnogo veci, a i obilniji nego oni na Zidini.
Na sjevernoj strani Koraja jos je jedno staro groblje, zvano "Stanasnik". Ovdje ima svg 6 nadgrobnih kamenova bez natpisa i ukrasa. Jedan od tih kamenova vec je skoro sasvim raznesen. Narod odbija od nbjega komad po komad te ga upotrebljavaju kao lijek za marvu, narocito kad marva kaslje. Odbijeni komadic kamena metnu u posudu sa vodom,gdje stoji cetvrt sata, pa se marva na usta zalije i bolest nestane "koda si je rukom jamila". Kad sam pito, zasto bas tak kamen - obicni vapnenac- mimo ostalih za lijek upotrebljava, rekose mi:"Taj se kamen odbije i rabi kao lijek Bog zna od kada".
Dalje prica narod da je na brezuljku "Bakreno guvno" ili "Mjedenik" zakopano silno blago. Nazad desetak godina pokusali su vlasnici te zemlje, Ahmet i Rasid Redzic, otkopati na tom mjestu gromilu, te odmah s povrsja - koja 2 arsina u debljinu - naidose na ovece klesano kamenje ugladeno dosta dobro. Pod tim kamenjem nahodili su ugljena i loncica, buduci ne nadoso "blago" prodose se daljeg kopanja.
Sa austrougarskom okupacijom Bosne i Hercegovine Koraj i dalje ostaje znacajan centar ovog kraja. Bio je sjediste opstine, a 1882. godine otvorena je prva osnovna skola.
U Koraju se razvija veliki broj zanata i trgovina, a saobracajno se vezuje za Tuzlu, Brcko i Bijeljinu i sve vise dobija sadrzaj lijepe varosice. U centru dominira velika zgrada skole, citaonica, opstina i kafana, mesnica, pekara i drugih zanatskih radnji i velikih kuca poznatih trgovackih porodica: Uzeirovica, Kapkovica, Zaimovica,Mursalovica, Begica, Dedovica, Denjagica i drugih.Bilo je na desetine trgovina i zanatskih radionica gotovo svih zanata koji su narodu bili neophodni: kovacki, krojacki, terzijski, opancarski, obucarski, brijacki, kolarski, ziadrski i drugi. Imao je dva velika parna mlina, dvije pilane, radionicu za izradu ambalaze za sljive, desetine vodenica. itd.
Uperiodu izmedu dva rata Koraj dozivljava svoj dalji prosperitet,posebno na kulturno-obrazovnom planu otvaranjem citaonice sa bibliotekom, prva ove vrste u ovom kraju 1919. godine, u okviru koje je djelovalo i kulturno-umjetnicko drustvo "Sloga" koja okuplja studentsku i dacku omladinu, zanatlije, radnike i zemljoradnike. Formira se tamburaski orkestar i diletantska pozorisna grupa koja cesto odlazi u okolna mjesta, u Brcko i Bijeljinu, gdje gdje nastupa na priredbama .Osnovan je 1933. godine i fubalski klub "Sloga". Organizuju se domacinska skola i analfabetski tecajevi, gdje se zenska omladina ucila citati i pisati, vesti, krojiti, siti, kuhati itd. Sve se vise djece iz Koraja salje na visoke i srednje skole.
Iz Koraja je potekao veliki broj intelektualaca jos prije II svjetskog rata, a medu njima i akamik prof. dr. Midhat Begic i akademik Ismet Mujezinovic koga Korajci smatraju svojim zemljakom, jer je dosta vremena kao djecak proveo u Koraju, a njegova majka je Begicka iz Koraja.
Formiran je fond za stipendiranje daka i studenata koji su upucivani na skole vec 1915. godine. Tako je tridesetih godina bilo desetine skolovanih ljudi iz Koraja raznih zanimanja: pravnika,ljekara,profesora,ucitelja,geometara,vjerskih sluzbenika. poljoprivrednih tehnicara,raznih zanatlija i drugih struka. Skolovali su se u Tuzli, Bijeljini, Brckom, Sarajevu, Zagrebu, Beogradu, Becu i drugim vecim centrima.
Geografski polozaj Koraja, veoma povoljni klimatski uslovi i vjekovna tradicija uslovljavali su da se stanovnistvo ovog mjesta, koje je prije pocetka agresije imalo oko 3000 stanovnika, bavi poloprivredom posebno vocarstvom, stocarstvom, zanatstvom i trgovinom sto je vrijednim mjestanima Koraja omogucavalo pristojan zivot. Stanovnistvo Koraja je potpuno muslimansko, od nastanka od nastanka Koraja do dana danasnjeg, a podrucje koje obuhvata teritorijalno oko 45 km². Kao sto je vec istaknuto, Koraj je urbanizirano naselje od davnih dana, sa osnovnim ifrasrtukturama sadrzajem urbane sredine, sto pokazuje i katastarski snimak Koraja 1890. godine. Kao i sva muslimanska naselja i Koraj ima svoje mahale koje su u osnovi zadrzale svoje nazive i izgled do danasnjih dana, uz izvjesne promjene koje je uslovila savremena i moderna arhitektura. Koraj ima sledece mahale:
Begic mahala, u kojoj je nastanjena vecina porodica Begic,
Terzic, Karamovic, Salihovic, Uzeirovic i druge. Zatim,
Murselovica mahala - porodice: Murselovic, Alagic, Terzic, Denjagic, Bajraktarevic i druge.
Donja mahala - porodice: Konjic, Zenunovic, Kapkovic, Abdurahmanovic, Selimbasic, Hrustanovic, Mujkic, Cejvanovic, Aljic, Karic, Halilovic, Horozovic, Kladnjakovic, Delic, Ketanovic i druge.
Pasic mahala - porodice: Pasic, Delagic, Salihovic, Huseinagic, Horozovic, Jukic, Haracic, Islamovic, Dedovic, Redzic, Halilovic, Efendic, Smajic, Salcinovic, Sinanovic i druge.
Kovacevic mahala - porodice: Agic, Karasuljic, Mujic, Mehkic, Hamzic, Mujdzic, Muslimovic, Sehic, Begovic, Zizic, Redzic, Nakicevic, Sajdovic, Uzejrovic, Celikovic, Hajdarevic, Mujanovic, Horozovic, Ibrahimovic, Tufekcic, Muratovic, Zaimovic, Ademovic i druge.
Kalat mahala - porodice: Islamovic, Tankic, Karic, Dzanic, Halilovic, Musanovic i druge.
Kiptija (Ciganluk) mahala - porodice: Hukic, Kicic, Puhovac, Aljic i druge.
Sa zapadne strane Koraja, ispod samog naselja,protice rijeka Bijela (Rasidovica) rijeka, a omedavaju ga kalatski potok, parloski potok, brdanski potok, gajevski potok, bulkovacki potok i zmajevacki potok. Ziratni posjedi Korajskih mjestana prostiru se na istoku do do sela Tutnjevac i Puskovac, na jugu do Zutavke i Milina Sela, na sjeveru do Bobetina Brda i Mrtvice i na zapadu do Mirosavaca i Celica.
Poznati lokaliteti korajskih imanja na kojima vecina Korajaca ima gospodarske objekte za odmor su: Luke, Polje, Zidina, Mekote, Dolovi, Dubrave, Zabrdnice, Kose, Gajevi (gdje ima oko 70 kuca stalno naseljenih), Matjevace, Stanasnjik, Samarine, Jagodnjak, Osjenak, Kamenik, Vrela, Begluk, Brda, Palosevine, Jezera, Bukvik, Zvecaj, Duge njive, Rainovace, Salakusa, Brazda, Zabrdo, Rasidovica rijeka, Klanac, Smokve, Radovaca, Slatina, Vinograd, Medenik, Bajrak, Bares, Sjece i druga.
Koraj i okolina imaju nekoliko izdasnih izvora zdrave i pitke kao sto su: Dajankusa, Radovaca, Popovaca, Bulkovaca, Podnjiva, Zmajevac, Jalah, Vrela, Vodica, Studenac, Usporovaca, Njiverica, Avdin bunar, Slatina (Safetova voda), Muhamedovi tockovi i druga.
Ono sto je karakteristicno za nacin zivota u korajskim mahalama i samoj carsiji jeste da je on utemeljen na komsiluku kao unutrasnjim duhovima, vjerskim,moralno - etnickim, obicajima i kulturnocivilizacijskim vrijednostima i sadrzajima i srodnickim vezama. U tom socijalnom miljeu odvaja se vjerski i duhovni, kulturni, socijalni, politicki, ekonomski i privredni, obicajni i emotivni zivot. Ovi oblici drustvenih veza i odnosa sa narocito ispoljenom solidarnoscu, povjerenjem, razumjevanjem i priticanjem u pomoc bio je uvjet njegovog vjekovnog opstanka u okruzenju kakvo i jeste.
Mahala i carsija su u nbjihovoj slici svijeta su istovremeno i zajednica i drustvo i grad, politika, privredivanje i interes, gdje svakoga svako poznaje, niko ne moze ostati gladan, nezbrinut, bolestan ili usamljen i izolovan u nevolji. Svako ima svoju intimnu srecu i ljubav, a njegove teskoce i nevolje djele svi stanovnici mahale.
Srediste naselja je carsija sa trgom, dzamijom, parkovima, trgovinama, a srdiste mahala su dzamije, cesme i sokaci. Komsije u mahali su povezane unutrasnjim vjersko - duhovnim,teritotijalno - prostornim i zivotnim interesima. gubitak jednog stanovnika mahale, intimno dozivljava svaki pojedinac i osjeca brigu ukoliko je njegov komsija izlozen teskocama.---odlomak iz knjige "Koraj Tradicija Tragedija"--
******by Zike******
biljeske o koraju
***** Biljeske o Koraju ****
Priopcio
Alija Catic, ucitelj
--"Na zapadnoj strani od varosi Bijeljine, u udaljini od 33 km uz cestu, koja vodi iz Bjeljine u D.Tuzlu, pitomo mjestance Koraj. Ono je polozeno na prelomu ravne Posavine i najkrajnjih ogranaka planine Majevice, zvanih zutavka, Osoje i Tociljevac. Koraj ima oko 400 kuca i nesto vise od 2000 zitelja,samijeh Muslimanima.
Opcinskom podrucju njegovom pripadaju jos i sela: Bobetino brdo,Puskovac i Tetima sa ziteljstvom istocno-pravoslavne vjere.Koraj lezi upravo u sredini recena tri sela, te je kao oro vrh timora razastro krila na dva brezuljka, sto ih djeli Parlauski potok.Istocno je brezuljak zove se Galata(Kalat) gdje su kuce starih porodica Konjica i Tankica,Zapadni brezuljak visi je od Galate,brojnijih po kucama i zivlju po svojoj carsiji, ali je Galata(Kalat) po narodnom misljenju otmenija i polozajem krasnija.O Galati(Kalatu) prica narod ovo:
Kad je sultan Fatih Mehmed han II pri osvajanju nase domovine u godini 1463. sa svojom pratnjom prolazio ovim krajevima,ukonaci se na zapadnom brezuljku, s kog je veoma krasan pogled na Galatu i na nepreglednu posavacku ravnicu daleko onamo preko tihe Save sve do Fruske gore,koja se gledaocu pricinja na dalekom obzorju kao hrpa gustih,tmurnih oblaka. Mehmed, ocaran ovim prirodnim krasotama,rece u svojem zanosu, da je to mjestance "ko raj",te od tada nazva se ovo mjesto tim imenom. Uocivsi pak sultan spram sebe onaj istocni brezuljak, upozori prisutne da taj brezuljak mnogo lici na njegovu stambolsku Galatu,te je narod zbog toga i danas "Galata"(Kalat) zove.Narod prica dalje da je sultan vlastitom rukom polozio temelj Atik dzamije u Donjoj Mahali i da je za njeno trajno uzdrzavanje odredio svekolike dohotke danasnjeg sela Tobuta (kotor Zvornik) i Vucjaka (kotor Bijeljina).ovim je dohodkom Atik dzamija gospodavala sve doi nazad 200. godina, na ime sve dok je nije poharao pozar.
*******************************************************************Objavljeno u Glasniku Zemaljskog Muzeja Sarajevo
1901.godine, sveska XIII, str. 443-449
*******************************************************************
Mula Osmana Zenunovica izgorila je tada povelja (berat), izadana po sultanu Fatihu. U prvo doba upravljao je dzamijskim dohotkom po sultanovoj odredbi neki Dajanli Mustafa, pratioc sultanove vojske,koji je pored tik dzamije sebi sagradio dvorac, od kog se temelja i sada razabiru. Po ovom Dajanli Mustafi prozvano je vrelo, udaljeno od dzamije kakvih 100m, imenom "Dajankusa",a narod veli da je voda iz ovog vrela najbolja i najzdravija u citavoj okolici.
Pricao mi je starac Serif Begic,koji na svojim matorim ledima nosi vise od stotinu godina, kako je slusao od svog djeda i ostalih stogodisnjih pamtilaca, da je Koraj bir vaktile prednjacio svim mjestima u ovom kutu Posavine. Njegovoj se sili - veli on - do tada ponizivahu varosi Bijeljina i Brcko, koje su u davnini bile nepoznata sela sa nekoliko koliba.
Na istocnoj strani od spomenute Galate uzdize se tik uz javnu cestu brezuljak koji se u pravcu od istoka k zapaduproduljuje u obliku nasipa. Ovaj brezuljak zove narod "Crkviste" i prica za nj, da je na njemu u stara vremena bila crkva ciji su temelji zaronili u zemlju. Kad se je pvih godina iza okupacije prosjecala cesta, iskopavali su robotaci mnoge ljudske kosture, ali na zalost nikom tada nije palo na um, da te kosture pricuva i da pretrazi, nije li uz ljudske kosti bilo kakvih starina.
Odmah ispod ovog Crkvista sirii se u prisoju u sjeveru zirat Mehage Begica iz Koraja, zvan "Varos". Narod prica da su u davna vremena ovuda nizale kuca uz kucu. I danas se pocesto pri oranju i kopanju nade na tom zemljistu po koja citava cigla neobicna kvadraticna oblika. Negdje prije 20 godina nasao je na ovoj oranici Omer Konjic mali model konja od bronka, ali ga je zagubio, jer nije znao da taj predmet ima svoju vrijednost.
Raspitivajuci dalje o recenom "Crkvistu" pripovjedao mi je tutnjevacki paroh g.Dzorde Jovanovic ovo: Na Crkvistu bila je nekada crkva, koja po bozijoj Providnosti pobjeze u Srbiju, ali je njena casna trpeza ostala ostala u gornjem zabrdanskom groblju, gdje je i danas. Trpeza je ravno izbrusena ploca koja ima u sredini izdubljenu lokvicu nalije se mrvicak vode, te ju svestenik blagosiva nedeljom, ili kojom lokalnom svetkovinom, Blagoslovljenom vodicom narod se umiva poradi zdravlja.Ako slucajno nema svestenika, narod ce se i sam uz ovu trpezu molit.
Od ovog "Crkvista" povlaci se u daljinu od kakvih tri kilometra prema zapadu dosta uzana kaldrmisana cesta sve do"Zidine"kraj "Stjepanovica vode". Narod veli za tu cestu, da je gradise "Kauri".
Recene "Zidine" leze uz hrastik Emina Begica i nesumljivo su stanci neke davnasnje gradevine, jer se jasno raspoznaju temelji zidova, a po svuda se nahode komadi otesanog kamenja(sedre). Po pristancima reda se staro nadgrobno kamenje u obliku cetvero uglastih stecaka. Drugo je groblje u starom sljiviku Huske Salihovica tri cetvrt sata od Zidine. Narod zove to mjesto Mramorje - Vukovac. Tu su nadgrobni kamenovi mnogo veci, a i obilniji nego oni na Zidini.
Na sjevernoj strani Koraja jos je jedno staro groblje, zvano "Stanasnik". Ovdje ima svg 6 nadgrobnih kamenova bez natpisa i ukrasa. Jedan od tih kamenova vec je skoro sasvim raznesen. Narod odbija od nbjega komad po komad te ga upotrebljavaju kao lijek za marvu, narocito kad marva kaslje. Odbijeni komadic kamena metnu u posudu sa vodom,gdje stoji cetvrt sata, pa se marva na usta zalije i bolest nestane "koda si je rukom jamila". Kad sam pito, zasto bas tak kamen - obicni vapnenac- mimo ostalih za lijek upotrebljava, rekose mi:"Taj se kamen odbije i rabi kao lijek Bog zna od kada".
Dalje prica narod da je na brezuljku "Bakreno guvno" ili "Mjedenik" zakopano silno blago. Nazad desetak godina pokusali su vlasnici te zemlje, Ahmet i Rasid Redzic, otkopati na tom mjestu gromilu, te odmah s povrsja - koja 2 arsina u debljinu - naidose na ovece klesano kamenje ugladeno dosta dobro. Pod tim kamenjem nahodili su ugljena i loncica, buduci ne nadoso "blago" prodose se daljeg kopanja.
Sa austrougarskom okupacijom Bosne i Hercegovine Koraj i dalje ostaje znacajan centar ovog kraja. Bio je sjediste opstine, a 1882. godine otvorena je prva osnovna skola.
U Koraju se razvija veliki broj zanata i trgovina, a saobracajno se vezuje za Tuzlu, Brcko i Bijeljinu i sve vise dobija sadrzaj lijepe varosice. U centru dominira velika zgrada skole, citaonica, opstina i kafana, mesnica, pekara i drugih zanatskih radnji i velikih kuca poznatih trgovackih porodica: Uzeirovica, Kapkovica, Zaimovica,Mursalovica, Begica, Dedovica, Denjagica i drugih.Bilo je na desetine trgovina i zanatskih radionica gotovo svih zanata koji su narodu bili neophodni: kovacki, krojacki, terzijski, opancarski, obucarski, brijacki, kolarski, ziadrski i drugi. Imao je dva velika parna mlina, dvije pilane, radionicu za izradu ambalaze za sljive, desetine vodenica. itd.
Uperiodu izmedu dva rata Koraj dozivljava svoj dalji prosperitet,posebno na kulturno-obrazovnom planu otvaranjem citaonice sa bibliotekom, prva ove vrste u ovom kraju 1919. godine, u okviru koje je djelovalo i kulturno-umjetnicko drustvo "Sloga" koja okuplja studentsku i dacku omladinu, zanatlije, radnike i zemljoradnike. Formira se tamburaski orkestar i diletantska pozorisna grupa koja cesto odlazi u okolna mjesta, u Brcko i Bijeljinu, gdje gdje nastupa na priredbama .Osnovan je 1933. godine i fubalski klub "Sloga". Organizuju se domacinska skola i analfabetski tecajevi, gdje se zenska omladina ucila citati i pisati, vesti, krojiti, siti, kuhati itd. Sve se vise djece iz Koraja salje na visoke i srednje skole.
Iz Koraja je potekao veliki broj intelektualaca jos prije II svjetskog rata, a medu njima i akamik prof. dr. Midhat Begic i akademik Ismet Mujezinovic koga Korajci smatraju svojim zemljakom, jer je dosta vremena kao djecak proveo u Koraju, a njegova majka je Begicka iz Koraja.
Formiran je fond za stipendiranje daka i studenata koji su upucivani na skole vec 1915. godine. Tako je tridesetih godina bilo desetine skolovanih ljudi iz Koraja raznih zanimanja: pravnika,ljekara,profesora,ucitelja,geometara,vjerskih sluzbenika. poljoprivrednih tehnicara,raznih zanatlija i drugih struka. Skolovali su se u Tuzli, Bijeljini, Brckom, Sarajevu, Zagrebu, Beogradu, Becu i drugim vecim centrima.
Geografski polozaj Koraja, veoma povoljni klimatski uslovi i vjekovna tradicija uslovljavali su da se stanovnistvo ovog mjesta, koje je prije pocetka agresije imalo oko 3000 stanovnika, bavi poloprivredom posebno vocarstvom, stocarstvom, zanatstvom i trgovinom sto je vrijednim mjestanima Koraja omogucavalo pristojan zivot. Stanovnistvo Koraja je potpuno muslimansko, od nastanka od nastanka Koraja do dana danasnjeg, a podrucje koje obuhvata teritorijalno oko 45 km². Kao sto je vec istaknuto, Koraj je urbanizirano naselje od davnih dana, sa osnovnim ifrasrtukturama sadrzajem urbane sredine, sto pokazuje i katastarski snimak Koraja 1890. godine. Kao i sva muslimanska naselja i Koraj ima svoje mahale koje su u osnovi zadrzale svoje nazive i izgled do danasnjih dana, uz izvjesne promjene koje je uslovila savremena i moderna arhitektura. Koraj ima sledece mahale:
Begic mahala, u kojoj je nastanjena vecina porodica Begic,
Terzic, Karamovic, Salihovic, Uzeirovic i druge. Zatim,
Murselovica mahala - porodice: Murselovic, Alagic, Terzic, Denjagic, Bajraktarevic i druge.
Donja mahala - porodice: Konjic, Zenunovic, Kapkovic, Abdurahmanovic, Selimbasic, Hrustanovic, Mujkic, Cejvanovic, Aljic, Karic, Halilovic, Horozovic, Kladnjakovic, Delic, Ketanovic i druge.
Pasic mahala - porodice: Pasic, Delagic, Salihovic, Huseinagic, Horozovic, Jukic, Haracic, Islamovic, Dedovic, Redzic, Halilovic, Efendic, Smajic, Salcinovic, Sinanovic i druge.
Kovacevic mahala - porodice: Agic, Karasuljic, Mujic, Mehkic, Hamzic, Mujdzic, Muslimovic, Sehic, Begovic, Zizic, Redzic, Nakicevic, Sajdovic, Uzejrovic, Celikovic, Hajdarevic, Mujanovic, Horozovic, Ibrahimovic, Tufekcic, Muratovic, Zaimovic, Ademovic i druge.
Kalat mahala - porodice: Islamovic, Tankic, Karic, Dzanic, Halilovic, Musanovic i druge.
Kiptija (Ciganluk) mahala - porodice: Hukic, Kicic, Puhovac, Aljic i druge.
Sa zapadne strane Koraja, ispod samog naselja,protice rijeka Bijela (Rasidovica) rijeka, a omedavaju ga kalatski potok, parloski potok, brdanski potok, gajevski potok, bulkovacki potok i zmajevacki potok. Ziratni posjedi Korajskih mjestana prostiru se na istoku do do sela Tutnjevac i Puskovac, na jugu do Zutavke i Milina Sela, na sjeveru do Bobetina Brda i Mrtvice i na zapadu do Mirosavaca i Celica.
Poznati lokaliteti korajskih imanja na kojima vecina Korajaca ima gospodarske objekte za odmor su: Luke, Polje, Zidina, Mekote, Dolovi, Dubrave, Zabrdnice, Kose, Gajevi (gdje ima oko 70 kuca stalno naseljenih), Matjevace, Stanasnjik, Samarine, Jagodnjak, Osjenak, Kamenik, Vrela, Begluk, Brda, Palosevine, Jezera, Bukvik, Zvecaj, Duge njive, Rainovace, Salakusa, Brazda, Zabrdo, Rasidovica rijeka, Klanac, Smokve, Radovaca, Slatina, Vinograd, Medenik, Bajrak, Bares, Sjece i druga.
Koraj i okolina imaju nekoliko izdasnih izvora zdrave i pitke kao sto su: Dajankusa, Radovaca, Popovaca, Bulkovaca, Podnjiva, Zmajevac, Jalah, Vrela, Vodica, Studenac, Usporovaca, Njiverica, Avdin bunar, Slatina (Safetova voda), Muhamedovi tockovi i druga.
Ono sto je karakteristicno za nacin zivota u korajskim mahalama i samoj carsiji jeste da je on utemeljen na komsiluku kao unutrasnjim duhovima, vjerskim,moralno - etnickim, obicajima i kulturnocivilizacijskim vrijednostima i sadrzajima i srodnickim vezama. U tom socijalnom miljeu odvaja se vjerski i duhovni, kulturni, socijalni, politicki, ekonomski i privredni, obicajni i emotivni zivot. Ovi oblici drustvenih veza i odnosa sa narocito ispoljenom solidarnoscu, povjerenjem, razumjevanjem i priticanjem u pomoc bio je uvjet njegovog vjekovnog opstanka u okruzenju kakvo i jeste.
Mahala i carsija su u nbjihovoj slici svijeta su istovremeno i zajednica i drustvo i grad, politika, privredivanje i interes, gdje svakoga svako poznaje, niko ne moze ostati gladan, nezbrinut, bolestan ili usamljen i izolovan u nevolji. Svako ima svoju intimnu srecu i ljubav, a njegove teskoce i nevolje djele svi stanovnici mahale.
Srediste naselja je carsija sa trgom, dzamijom, parkovima, trgovinama, a srdiste mahala su dzamije, cesme i sokaci. Komsije u mahali su povezane unutrasnjim vjersko - duhovnim,teritotijalno - prostornim i zivotnim interesima. gubitak jednog stanovnika mahale, intimno dozivljava svaki pojedinac i osjeca brigu ukoliko je njegov komsija izlozen teskocama.---odlomak iz knjige "Koraj Tradicija Tragedija"--
******by Zike******
korajsko sirce u americi
Danas sam otisao do Bosanske prodavnice ovdje u Seattle, USA da kupim nekih domacih proizvoda.A naj vise da vidim da kupim domaceg sirceta jer je sirce dobro protiv gripe.Pa sam se bas prijatno iznenadio i obradovao(toliko da sam morao ovo objaviti)moja velika radost bila je sto sam nasao domace sirce, a jos veca moja radost je bila sto to sirce nije bilo obicno , nego je to bilo "Korajsko Sirce" proizvod "BEHAR KORAJ".Toliko mi je srce u tom momentu naraslo da ni sam nemogu opisat tu radost.Mozda nekim i nije ovo toliko posebno ali za mene je velika stvar da ovdje u Americi mogu kupit bosanske proizvode a pogotovo iz naseg KORAJA.Koristim priliku da Cestitam svima Beharovcima (BEHAR KORAJ) na velikom Uspjehu i zelim vam sve najbolje u buducem radu i mnogo uspjeha samo Naprjed Korajci. (U narodnoj medicini Domace Jabukovo sirce se koristi za regulaciju visokog krvnog pritiska,visoke tjelesne temperature, upale grla,smanjuje tjelesnu tezinu (daje osjecaj sitosti organizmu),kao i lijek za bubrege,besiku,prostatu i mokrecne kanale.)
japanska delegacija u "Beharu"
Osman salihovic priznanje najbolje korajske jagode
