koraj kao raj

Koraj je mjesna zajednica opštine Lopare. Za Koraj kažu da u tom mjestu vidite svu ljepotu Bosne i Hercegovine. Nepregledni karajolici, uređeni voćnjaci, srdačni ljudi koji će vas prijateljski dočekati, a usput će te i pojesti neku domaću voćku koja uspjeva na ovom području ( a gotovo sve uspjevaju). Mještani Koraja će vam na pitanje kako se živjelo u Koraju prije rata a kako je sad reći živjelo se ''ko u raju'' pa otuda i naziv Koraj. Sada se ljudi snalaze na razne načine da sebi obezbijede egzistenciju. Prvi koraci koji su poduzeti početkom povratka je bila obnova poljoprivrednih imanja. Mnogi povratnici su prvo očistili i priveli kulturi svoja imanja pa tek onda čistili porušene kuće i temelje. To dokazuje da je bavljenje poljoprivredom bilo i bit će poluga razvoja Koraja u budućnosti. Ono što je važno jeste da ekonomija ne poznaje granice i svi poljoprivredni radnici rade jedni s drugim. Vrijedni Korajci su uz pomoć raznih humanitarnih organizacija i u većem dijelu u vlastitoj režiji obnovili svoja poljoprivredna zemljišta i voćni fond. Problem se javio pri otkupu poljoprivrednih i voćnih kapaciteta. Tako da se rodila ideja o formiranju zadruge koja bi mogla podmiriti sve potrebe kako u Koraju tako i u okolnim mjestima. Osnivači zadruge AgroKoraj njeguju dugu tradiciju poljoprivredne proizvodnje. Uglavnom se radi o mladim ljudima koji kroz poljoprivredu vide egzistenciju za svoje porodice. Jedan od njih je i Alija Halilović koji kaže da je ispočetka bilo teško ali sada je situacija drugačija i dodaje ''posla ima onoliko koliko možes raditi, a zarade onoliko koliko radiš''. Ekonomsko jačanje mjesne zajednice Koraj, kroz osnaživanje poljoprivredne proizvodnje, predstavlja najbolji način za reintegraciju i održivi povratak ove mjesne zajednice. Takođe, želja stanovnika Koraja jeste da se u budućnosti pokrenu mali privatni biznisi koji bi i mlade ljude ohrabrili da ostanu tamo gdje su načinili prve korake i osnuju svoje porodice. tekst postavio Nedim islamovic

korajski obicaji

Tamburasko drustvo u Koraju Mnogi znaju da je u Koraju nekad davno postojalo drustvo tamburasa koje je sviralo uz bas i gitare,ali je malo onih koji znaju ko je prvi poceo svirati gitaru.Bio je to Puhovac Serif,covjek mirna duha,sitnog rasta .Bio je nadnicar bez imovine. Da bi nesto zaradio ,odlazio je prijeko preko Save.Vrijedan ,poslusan ,gazda ga zapazio.Da bi mu pomogao,ponudi da ga obuci svirati gitaru,prim i bas.Dobro ce mu doci kao uzgredni posao.Prihvati Serif ponudu gazde i uz njegovu pomoc do jeseni ovlada instrumentima. U jesen se vraca svojoj kuci sa zaradom, a bome i sa gitarom ,cije je svirka plijenila kroz Koraj,prolazeci do kuce. Komsije su ga docekale ,cudjeci se,kako je brzo ovladao gitarom.Znanje svoje ubrzo pretvorice u cudo.U toku zime obucava svog komsiju,Kicic Sabana,Merdnovic Mujkana,Aljic Hilmu,Aljic Aliju.Mladji ljudi odmah su kupili polovne instrumente i nastavili sa praksom .Za kratko vrijeme naucise i pocese zabavljati narod u svojoj mahali.Njih pet su bili zacetnici i nosioci tradicije starog i novog instrumentasve do smrti.Svi su bili iz Kiptijan mahale,Romi muslimani. A evo sta je ko od njih svirao.Puhovac Serif prim gitara,Kicic Saban gitara prim,Merdanovic Mujkan gitara prim Aljic Hilmo gitara i Aljic Alija gitara. Odlukom odbora citaonice (kirajthane) osniva se tamburasko drustvo u sastavu ove ustanove.Od tada tamburasko drustvo se prosiruje.Gore navedeni ljudi svoje znanje prenose na nove clanove drustva,koji u kratkom vremenu ovladavaju instrumentima i svirkom na njima.Islamovic Mehmed svirao je prim i gitaru.Nezamjenjivi basista do starosti uz "beges burdusevu mecku"bio je Begic Fadil.Rad drustva je besprijkorno funkcionisao.Mjesta u orkestru su se rotirala,tako da nije bio zastoja i odgadjanja.Ako neko od clanova drustva nije mogao bila je adekvatna zamjena. Orkestar je djelovao sve do drugog svjetskog rata .Da bi 1945 godine poceo ponovo sa radom.Puhovac Serif,Aljic Hilmo,Kicic Saban i Begic Fadil ponovo su poceli uveseljavati stanovnike Koraja.Tada orkestrom rukovodi organizacija "Front antifasistickog oslobodjenja".Organizuju se priredbe ,igranke,proslave drzavnih opraznika.Potom organizaciju preuzima "Reformisani antifasisticki front".Donesena je odluka da se orkestar preda na upravu"omladinskoj organizaciji",s namjerom da se izvrsi podmladjivanje orkestra,dokupe neki instrumenti.Na celo su postavili Islamovic Mehmeda covjeka od znanja koji je izveo jednu generaciju novih muzicara.Starog entuzijazma nestalo je kako su to stare zanatlije radile" bez naknade". Omladinci tamburasi jesu nauceni,ali su morali trbuhom za egzistencijom i hljebom.Da se nebi sve ugasilo i palo u zaborav,osmogodisnja skola preuzima instrumente uz obecanje da ce od nastavnika i djaka organizovati tamburasko drustvo.Desilo se da je ta namjera bila uvod u nestanak tamburaskog drustva.Instrumenti su smjesteni u skolskim staklenim ormanima,kao muzejski eksponati.Bas tako je ostavljalo dojam.debela prasina nakupljena na instrumentima ,docekala je i rat 1992 godine i kraj drustva tamburasa. Ovo je napisao BEGIC ISMET u periodu od 1992 -2000 godine

osnovna skola koraj

Iz akta Zajednickog ministarstva finansija u Becu, 1625/BiH - 1884. godine, je utvrdeno je da je Osnovna skola u Koraju otvorena 1882. godine i da je u skolskoj 1882/83. godini radila sa kapacitetom od 60 ucenika. Od navedenog broja bilo je: 14 ucenika islamske i 46 ucenika pravoslavne vjeroispovjesti.Nastavu je izvodio Arif ef.muhic. ukupni izdaci za skolsku 1882/83. godinu iznosili su 400 forinti (od toga 300 forinti na teret Zemaljske vlade za BiH, a 100 forinti na opstine). Skolu su pohadala djeca iz Koraja, Tetime, Puskovca i Bobetinog Brda. Prema izjavama poznavalaca prva skolska zgrada bila je lijepa i ukusno sagradena, na sprat. U prizemlju su bile nekolike prostorije. Tri prostorije zauzela je opstina: dvije za administrativno i upravno osoblje, a jednu za zatvor. U jednoj prostoriji u prizemlju nalazio se i mekteb. Na spratu se nalazi stan za ucitelja i jedna veca ucionica u kojoj su smjestena sva cetiri razreda. Iz akta Zajednickog ministarstva finansija broj 4791/BiH - 1883. godine utvrduje se da je Zemaljska vlada za BiH 4. septembra 1883. godine trazila da se za Osnovnu skolu u Koraju obezbjedi novac za jednog vjeroucitelja za muslimansku djecu. Isti zahtjev ponavlja se i u aktu Zajednickog ministarstva finansija broj 1407/BiH za 1884. godine (akt Zemaljske vlade za BiH broj: 4888/1 - 1884. godine). Skola je radila i u narednim godinama, sto se vidi iz akta Zajednickog ministarstva finansija broj 1238/BiH za 1885. godinu i broj 345/BiH za 1886. godinu iz kojih se utvrduje da su novcani podaci za te godine iznosili po 700 forinti. Iz statistitckih evidencija o skolstvu u BiH utvrduje se da je u Osnovnoj skoli u Koraju skolske godine 1886/87 bilo 79 daka: 31 musliman i 48 pravoslavnih. tada je podrucje Osnovne skole u Koraju imalo oko 2000 stanovnika. Pored mjesecne plate ucitelj je dobivao 10 m³ drva i stan besplatno. Skola je takode imala besplatan ogrev. Troskovi za skolsku 1886/87. godinu iznosili su 800 forinti. skola je raspolagala vrtom od 490 m². Prema podacima skolske 1891/92. godine skolu je pohadalo 44 ucenika (13 muslimana i 31 pravoslavni). od pravoslavne djece bila je i jedna djevojcica. Skolske 1892/93. godine skolu je pohadalo samo 37 daka: 10 muslimana, a 27 pravoslavne djece ( od ovih jedna djevojcica). Izdaci su iznosili 1026 forinti, od cega je vlada davala 950. Skolski vrt ima 7743 m². Godine 1893/94. skolu pohada 51 dak: 18 muslimana, 32 pravoslavna (od toga jedna djevojcica) i jedan katolik (prvi put). Skjolsko podrucje sada ima 2751 stanovnika. Nema podataka o skolskim izdacima. (Naevedeni podaci uzeti su iz Zemaljskog arhiva Sarajevo) Prema izjavama starijih ljudi za vrijeme Austro-Ugarske Monarhijer u Koraju su radili sledeci ucitelji: Arif ef. Muhic, Zijambeg Ajanovic, Mato Zambarevic i Topcic Hasim, efendija koji je bio i biljeznik u opstini. Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, odmah po njenom osnivanju, stanje se nije mnogo izmjenilo. Zgrada je ostala ista, broj ucenika se nije mnogo povecao, jer je i dalje radio samo jedan ucitelj. Jedan od njih je bio poznati ucitelj Alija Catic. od 1935. do 1938. godine, radila su dva ucitelja, a od 1939. do 1941. godine radila su tri ucitelja. Dana 27. novembra 1941. godine, napadom na Koraj, izgorjela je skolska zgrada, i nastava se nije izvodila do 1945. godine. Ucitelji koji su radili za vrijeme stare Jugoslavije su bili: 1. Buljsumic Hakija, 2. Jahic Munir, 3. Azbagic Dzemal, 4. Dautovic Ibrahim, 5. Zahirovic Numan, 6. Slopanovic Mara, 7. Ton Jelena, 8. Lencika, 9. Jovanovic Ruzica, 10. Lombarovic Godine 1945. otvara se skola u zgradi Konjic Rize. Prvi ucitelj bio je Mesic Dzemal. U skoli je bilo oko 30 ucenika. U 1946. godini izgradena je skolska zgrada sa cetiri ucionice i ostale potrebne prostorije. Skola je imala 4 razreda u kojoj su ukljucena djeca iz Koraja i okolnih sela. Od ucitelja najduze se u Koraju zadrzala Zupcevic Munevera. Skola je ubrzo prerasla u sedmorazrednu skolu sa malom maturom i osmorazrednu. To je bila prva sedmoljetka, odnosno osmoljetka u BiH. Ubrzo je izgradena nova skolska zgrada sa vise ucionica, stanom za nastavnike i prostorijama za administraciju. S obzirom da je ta zgrada bila namjenjena za ucenike od V-VIII razreda, narod ju je nazvao "gimnazijom". Kasnije 1961-1963. godine izgradena je velika skolska zgrada na Osjenku koja je zadovoljavala sve ondasnje osnovnoskolske standarde. To je bila Centralna skola sa podrucnim odjeljenima u Puskovcu, Milinom Selu i Bobetinom Brdu. Konstantno je imala oko 25 odjeljenja sa preko 1000 ucenika i preko 35 zaposlenih. Prosvjetno-pedagoski zavod Tuzla je konstatovao da je spadala medu najuspjesnije skole na podrucju tuzlanskog PPZ, sto je utvrdeno na osnovu objektivnih mjerila (testiranjem). Skola je vazila i za jednu od najuredenijih skola, a nastavnicki i ucenicki kolektiv su najvredniji i najdisciplinovaniji kolektiv na podrucju PPZ. To je bilo sve do rata 1992. godine. Danas veliki broj inelektualaca, ljudi akademski obrazovanih, doktora nauka, doktora, radnika i drugih radi i zivi u BiH, u drugim zemljama Evrope pa i zemljama svijeta. Svi su oni zavrsili Osnovnu skolu u Koraju i sa ponosom se sjecaju svoje skole i skolovanja u svom mjestu. ************************************************************** Odlomak iz knjige "Koraj Tradicija Tragedija" ************************************************************** *****posted by Zike*****

razglednica Koraja

dajankusa

Mnoge generacije su gasile žeđ na ovom starom izvoru, zato Dajankuša zauzima posebno mjesto kod kalaćana. Sjetite se samo koliko smo puta se napili njene vode idući u školu i vraćajajući se iz nje

biljeske o koraju

***** Biljeske o Koraju **** Priopcio Alija Catic, ucitelj --"Na zapadnoj strani od varosi Bijeljine, u udaljini od 33 km uz cestu, koja vodi iz Bjeljine u D.Tuzlu, pitomo mjestance Koraj. Ono je polozeno na prelomu ravne Posavine i najkrajnjih ogranaka planine Majevice, zvanih zutavka, Osoje i Tociljevac. Koraj ima oko 400 kuca i nesto vise od 2000 zitelja,samijeh Muslimanima. Opcinskom podrucju njegovom pripadaju jos i sela: Bobetino brdo,Puskovac i Tetima sa ziteljstvom istocno-pravoslavne vjere.Koraj lezi upravo u sredini recena tri sela, te je kao oro vrh timora razastro krila na dva brezuljka, sto ih djeli Parlauski potok.Istocno je brezuljak zove se Galata(Kalat) gdje su kuce starih porodica Konjica i Tankica,Zapadni brezuljak visi je od Galate,brojnijih po kucama i zivlju po svojoj carsiji, ali je Galata(Kalat) po narodnom misljenju otmenija i polozajem krasnija.O Galati(Kalatu) prica narod ovo: Kad je sultan Fatih Mehmed han II pri osvajanju nase domovine u godini 1463. sa svojom pratnjom prolazio ovim krajevima,ukonaci se na zapadnom brezuljku, s kog je veoma krasan pogled na Galatu i na nepreglednu posavacku ravnicu daleko onamo preko tihe Save sve do Fruske gore,koja se gledaocu pricinja na dalekom obzorju kao hrpa gustih,tmurnih oblaka. Mehmed, ocaran ovim prirodnim krasotama,rece u svojem zanosu, da je to mjestance "ko raj",te od tada nazva se ovo mjesto tim imenom. Uocivsi pak sultan spram sebe onaj istocni brezuljak, upozori prisutne da taj brezuljak mnogo lici na njegovu stambolsku Galatu,te je narod zbog toga i danas "Galata"(Kalat) zove.Narod prica dalje da je sultan vlastitom rukom polozio temelj Atik dzamije u Donjoj Mahali i da je za njeno trajno uzdrzavanje odredio svekolike dohotke danasnjeg sela Tobuta (kotor Zvornik) i Vucjaka (kotor Bijeljina).ovim je dohodkom Atik dzamija gospodavala sve doi nazad 200. godina, na ime sve dok je nije poharao pozar. *******************************************************************Objavljeno u Glasniku Zemaljskog Muzeja Sarajevo 1901.godine, sveska XIII, str. 443-449 ******************************************************************* Mula Osmana Zenunovica izgorila je tada povelja (berat), izadana po sultanu Fatihu. U prvo doba upravljao je dzamijskim dohotkom po sultanovoj odredbi neki Dajanli Mustafa, pratioc sultanove vojske,koji je pored tik dzamije sebi sagradio dvorac, od kog se temelja i sada razabiru. Po ovom Dajanli Mustafi prozvano je vrelo, udaljeno od dzamije kakvih 100m, imenom "Dajankusa",a narod veli da je voda iz ovog vrela najbolja i najzdravija u citavoj okolici. Pricao mi je starac Serif Begic,koji na svojim matorim ledima nosi vise od stotinu godina, kako je slusao od svog djeda i ostalih stogodisnjih pamtilaca, da je Koraj bir vaktile prednjacio svim mjestima u ovom kutu Posavine. Njegovoj se sili - veli on - do tada ponizivahu varosi Bijeljina i Brcko, koje su u davnini bile nepoznata sela sa nekoliko koliba. Na istocnoj strani od spomenute Galate uzdize se tik uz javnu cestu brezuljak koji se u pravcu od istoka k zapaduproduljuje u obliku nasipa. Ovaj brezuljak zove narod "Crkviste" i prica za nj, da je na njemu u stara vremena bila crkva ciji su temelji zaronili u zemlju. Kad se je pvih godina iza okupacije prosjecala cesta, iskopavali su robotaci mnoge ljudske kosture, ali na zalost nikom tada nije palo na um, da te kosture pricuva i da pretrazi, nije li uz ljudske kosti bilo kakvih starina. Odmah ispod ovog Crkvista sirii se u prisoju u sjeveru zirat Mehage Begica iz Koraja, zvan "Varos". Narod prica da su u davna vremena ovuda nizale kuca uz kucu. I danas se pocesto pri oranju i kopanju nade na tom zemljistu po koja citava cigla neobicna kvadraticna oblika. Negdje prije 20 godina nasao je na ovoj oranici Omer Konjic mali model konja od bronka, ali ga je zagubio, jer nije znao da taj predmet ima svoju vrijednost. Raspitivajuci dalje o recenom "Crkvistu" pripovjedao mi je tutnjevacki paroh g.Dzorde Jovanovic ovo: Na Crkvistu bila je nekada crkva, koja po bozijoj Providnosti pobjeze u Srbiju, ali je njena casna trpeza ostala ostala u gornjem zabrdanskom groblju, gdje je i danas. Trpeza je ravno izbrusena ploca koja ima u sredini izdubljenu lokvicu nalije se mrvicak vode, te ju svestenik blagosiva nedeljom, ili kojom lokalnom svetkovinom, Blagoslovljenom vodicom narod se umiva poradi zdravlja.Ako slucajno nema svestenika, narod ce se i sam uz ovu trpezu molit. Od ovog "Crkvista" povlaci se u daljinu od kakvih tri kilometra prema zapadu dosta uzana kaldrmisana cesta sve do"Zidine"kraj "Stjepanovica vode". Narod veli za tu cestu, da je gradise "Kauri". Recene "Zidine" leze uz hrastik Emina Begica i nesumljivo su stanci neke davnasnje gradevine, jer se jasno raspoznaju temelji zidova, a po svuda se nahode komadi otesanog kamenja(sedre). Po pristancima reda se staro nadgrobno kamenje u obliku cetvero uglastih stecaka. Drugo je groblje u starom sljiviku Huske Salihovica tri cetvrt sata od Zidine. Narod zove to mjesto Mramorje - Vukovac. Tu su nadgrobni kamenovi mnogo veci, a i obilniji nego oni na Zidini. Na sjevernoj strani Koraja jos je jedno staro groblje, zvano "Stanasnik". Ovdje ima svg 6 nadgrobnih kamenova bez natpisa i ukrasa. Jedan od tih kamenova vec je skoro sasvim raznesen. Narod odbija od nbjega komad po komad te ga upotrebljavaju kao lijek za marvu, narocito kad marva kaslje. Odbijeni komadic kamena metnu u posudu sa vodom,gdje stoji cetvrt sata, pa se marva na usta zalije i bolest nestane "koda si je rukom jamila". Kad sam pito, zasto bas tak kamen - obicni vapnenac- mimo ostalih za lijek upotrebljava, rekose mi:"Taj se kamen odbije i rabi kao lijek Bog zna od kada". Dalje prica narod da je na brezuljku "Bakreno guvno" ili "Mjedenik" zakopano silno blago. Nazad desetak godina pokusali su vlasnici te zemlje, Ahmet i Rasid Redzic, otkopati na tom mjestu gromilu, te odmah s povrsja - koja 2 arsina u debljinu - naidose na ovece klesano kamenje ugladeno dosta dobro. Pod tim kamenjem nahodili su ugljena i loncica, buduci ne nadoso "blago" prodose se daljeg kopanja. Sa austrougarskom okupacijom Bosne i Hercegovine Koraj i dalje ostaje znacajan centar ovog kraja. Bio je sjediste opstine, a 1882. godine otvorena je prva osnovna skola. U Koraju se razvija veliki broj zanata i trgovina, a saobracajno se vezuje za Tuzlu, Brcko i Bijeljinu i sve vise dobija sadrzaj lijepe varosice. U centru dominira velika zgrada skole, citaonica, opstina i kafana, mesnica, pekara i drugih zanatskih radnji i velikih kuca poznatih trgovackih porodica: Uzeirovica, Kapkovica, Zaimovica,Mursalovica, Begica, Dedovica, Denjagica i drugih.Bilo je na desetine trgovina i zanatskih radionica gotovo svih zanata koji su narodu bili neophodni: kovacki, krojacki, terzijski, opancarski, obucarski, brijacki, kolarski, ziadrski i drugi. Imao je dva velika parna mlina, dvije pilane, radionicu za izradu ambalaze za sljive, desetine vodenica. itd. Uperiodu izmedu dva rata Koraj dozivljava svoj dalji prosperitet,posebno na kulturno-obrazovnom planu otvaranjem citaonice sa bibliotekom, prva ove vrste u ovom kraju 1919. godine, u okviru koje je djelovalo i kulturno-umjetnicko drustvo "Sloga" koja okuplja studentsku i dacku omladinu, zanatlije, radnike i zemljoradnike. Formira se tamburaski orkestar i diletantska pozorisna grupa koja cesto odlazi u okolna mjesta, u Brcko i Bijeljinu, gdje gdje nastupa na priredbama .Osnovan je 1933. godine i fubalski klub "Sloga". Organizuju se domacinska skola i analfabetski tecajevi, gdje se zenska omladina ucila citati i pisati, vesti, krojiti, siti, kuhati itd. Sve se vise djece iz Koraja salje na visoke i srednje skole. Iz Koraja je potekao veliki broj intelektualaca jos prije II svjetskog rata, a medu njima i akamik prof. dr. Midhat Begic i akademik Ismet Mujezinovic koga Korajci smatraju svojim zemljakom, jer je dosta vremena kao djecak proveo u Koraju, a njegova majka je Begicka iz Koraja. Formiran je fond za stipendiranje daka i studenata koji su upucivani na skole vec 1915. godine. Tako je tridesetih godina bilo desetine skolovanih ljudi iz Koraja raznih zanimanja: pravnika,ljekara,profesora,ucitelja,geometara,vjerskih sluzbenika. poljoprivrednih tehnicara,raznih zanatlija i drugih struka. Skolovali su se u Tuzli, Bijeljini, Brckom, Sarajevu, Zagrebu, Beogradu, Becu i drugim vecim centrima. Geografski polozaj Koraja, veoma povoljni klimatski uslovi i vjekovna tradicija uslovljavali su da se stanovnistvo ovog mjesta, koje je prije pocetka agresije imalo oko 3000 stanovnika, bavi poloprivredom posebno vocarstvom, stocarstvom, zanatstvom i trgovinom sto je vrijednim mjestanima Koraja omogucavalo pristojan zivot. Stanovnistvo Koraja je potpuno muslimansko, od nastanka od nastanka Koraja do dana danasnjeg, a podrucje koje obuhvata teritorijalno oko 45 km². Kao sto je vec istaknuto, Koraj je urbanizirano naselje od davnih dana, sa osnovnim ifrasrtukturama sadrzajem urbane sredine, sto pokazuje i katastarski snimak Koraja 1890. godine. Kao i sva muslimanska naselja i Koraj ima svoje mahale koje su u osnovi zadrzale svoje nazive i izgled do danasnjih dana, uz izvjesne promjene koje je uslovila savremena i moderna arhitektura. Koraj ima sledece mahale: Begic mahala, u kojoj je nastanjena vecina porodica Begic, Terzic, Karamovic, Salihovic, Uzeirovic i druge. Zatim, Murselovica mahala - porodice: Murselovic, Alagic, Terzic, Denjagic, Bajraktarevic i druge. Donja mahala - porodice: Konjic, Zenunovic, Kapkovic, Abdurahmanovic, Selimbasic, Hrustanovic, Mujkic, Cejvanovic, Aljic, Karic, Halilovic, Horozovic, Kladnjakovic, Delic, Ketanovic i druge. Pasic mahala - porodice: Pasic, Delagic, Salihovic, Huseinagic, Horozovic, Jukic, Haracic, Islamovic, Dedovic, Redzic, Halilovic, Efendic, Smajic, Salcinovic, Sinanovic i druge. Kovacevic mahala - porodice: Agic, Karasuljic, Mujic, Mehkic, Hamzic, Mujdzic, Muslimovic, Sehic, Begovic, Zizic, Redzic, Nakicevic, Sajdovic, Uzejrovic, Celikovic, Hajdarevic, Mujanovic, Horozovic, Ibrahimovic, Tufekcic, Muratovic, Zaimovic, Ademovic i druge. Kalat mahala - porodice: Islamovic, Tankic, Karic, Dzanic, Halilovic, Musanovic i druge. Kiptija (Ciganluk) mahala - porodice: Hukic, Kicic, Puhovac, Aljic i druge. Sa zapadne strane Koraja, ispod samog naselja,protice rijeka Bijela (Rasidovica) rijeka, a omedavaju ga kalatski potok, parloski potok, brdanski potok, gajevski potok, bulkovacki potok i zmajevacki potok. Ziratni posjedi Korajskih mjestana prostiru se na istoku do do sela Tutnjevac i Puskovac, na jugu do Zutavke i Milina Sela, na sjeveru do Bobetina Brda i Mrtvice i na zapadu do Mirosavaca i Celica. Poznati lokaliteti korajskih imanja na kojima vecina Korajaca ima gospodarske objekte za odmor su: Luke, Polje, Zidina, Mekote, Dolovi, Dubrave, Zabrdnice, Kose, Gajevi (gdje ima oko 70 kuca stalno naseljenih), Matjevace, Stanasnjik, Samarine, Jagodnjak, Osjenak, Kamenik, Vrela, Begluk, Brda, Palosevine, Jezera, Bukvik, Zvecaj, Duge njive, Rainovace, Salakusa, Brazda, Zabrdo, Rasidovica rijeka, Klanac, Smokve, Radovaca, Slatina, Vinograd, Medenik, Bajrak, Bares, Sjece i druga. Koraj i okolina imaju nekoliko izdasnih izvora zdrave i pitke kao sto su: Dajankusa, Radovaca, Popovaca, Bulkovaca, Podnjiva, Zmajevac, Jalah, Vrela, Vodica, Studenac, Usporovaca, Njiverica, Avdin bunar, Slatina (Safetova voda), Muhamedovi tockovi i druga. Ono sto je karakteristicno za nacin zivota u korajskim mahalama i samoj carsiji jeste da je on utemeljen na komsiluku kao unutrasnjim duhovima, vjerskim,moralno - etnickim, obicajima i kulturnocivilizacijskim vrijednostima i sadrzajima i srodnickim vezama. U tom socijalnom miljeu odvaja se vjerski i duhovni, kulturni, socijalni, politicki, ekonomski i privredni, obicajni i emotivni zivot. Ovi oblici drustvenih veza i odnosa sa narocito ispoljenom solidarnoscu, povjerenjem, razumjevanjem i priticanjem u pomoc bio je uvjet njegovog vjekovnog opstanka u okruzenju kakvo i jeste. Mahala i carsija su u nbjihovoj slici svijeta su istovremeno i zajednica i drustvo i grad, politika, privredivanje i interes, gdje svakoga svako poznaje, niko ne moze ostati gladan, nezbrinut, bolestan ili usamljen i izolovan u nevolji. Svako ima svoju intimnu srecu i ljubav, a njegove teskoce i nevolje djele svi stanovnici mahale. Srediste naselja je carsija sa trgom, dzamijom, parkovima, trgovinama, a srdiste mahala su dzamije, cesme i sokaci. Komsije u mahali su povezane unutrasnjim vjersko - duhovnim,teritotijalno - prostornim i zivotnim interesima. gubitak jednog stanovnika mahale, intimno dozivljava svaki pojedinac i osjeca brigu ukoliko je njegov komsija izlozen teskocama.---odlomak iz knjige "Koraj Tradicija Tragedija"-- ******by Zike******